|
|
|
> > >
|
Od 2020. žene i muškarci radit će jednako dugo? |
|
U Ministarstvu gospodarstva izrađen nacrt izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju. Izmjenama Zakona predviđeno je i vraćanje penala za prijevremeno umirovljenje 'na staro', odnosno na odredbe koje su vrijedile do 1. siječnja 2008. godine
Od 1. siječnja 2011. godine postupno će se povećavati dobna granica za umirovljenje žena, sa sadašnjih 60 na 65 godina, a predviđeno je i povećanje penala za prijevremene mirovine te uvođenje 'nagrade' za sve one koji odluče raditi i dulje od zakonom predviđenih 65 godina, potvrdili su nam u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, u čijoj je nadležnosti izrada nacrta izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju.
Kako doznajemo u Odjelu za odnose s javnošću, nacrt izmjena Zakona je gotov i poslan na mišljenja nadležnim resorima, a očekuje se da bi već tijekom srpnja trebao biti upućen u proceduru. Kada puni uvjeti iz Zakona stupe na snagu, žene će u mirovinu moći tek sa 65 godina i najmanje 15 godina staža, a u prijevremenu sa 60 godina i najmanje 35 godina staža, čime bi se u potpunosti - i po godinama umirovljenja i po godinama staža potrebnima za prijevremenu mirovinu - izjednačile s muškarcima. Predviđa se da će to izjednačavanje biti provedeno tako da se dobna granica i granica staža povećavaju za po šest mjeseci godišnje, od siječnja 2011. do kraja 2019. godine. Ujedno, slijedom tih promjena povećat će se i dobna granica za žene, odnosno majke, koje imaju pravo na obiteljsku mirovinu iza preminulog djeteta, sa sadašnjih 55 na 60 godina.
Izmjenama Zakona predviđeno je i vraćanje penala za prijevremeno umirovljenje 'na staro', odnosno na odredbe koje su vrijedile do 1. siječnja 2008. godine. Do tada su na snazi bile odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju iz 1998. godine kojima je bilo propisano da se mirovina umanjuje za 0,34 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja, pa tako za pet godina umanjenje može iznositi 20,4 posto. Od 1. siječnja 2008. primjenjivala se, pak, formula po kojoj su se mirovine umanjivale za 0,15 posto za svaki mjesec koji umirovljeniku nedostaje do punih uvjeta, odnosno najviše do devet posto za pet godina. Istodobno, država planira poticati što dulji rad, pa će se na isti način nagrađivati oni koji budu radili dulje od 65. godine: starosna mirovina povećavala bi se za 0,34 posto za svaki odrađeni mjesec iznad 65. godine, uz mogućnost da za pet godina duljeg rada mirovina bude 20 posto viša.
Izmjenama Zakona predviđeno je i bolje definiranje obveze plaćanja doprinosa za osobe koje obavljaju obrt kao domaću radinost, članove uprave i izvršne direktore, roditelje-njegovatelje i pomorce, kao i izričito određivanje dana prestanka prava na mirovinu u slučaju smrti korisnika mirovine. To će pravo ubuduće prestajati sa zadnjim danom mjeseca u kojemu je korisnik mirovine umro, a ne više od datuma smrti, što je u praksi stvaralo puno problema, jer su troškovi povrata preplaćenog novca bili veći od iznosa koji se tako vraćao.
Ovim zakonom, međutim, neće biti obuhvaćena izmjena formule po kojoj se računa osnovna mirovina iz sustava generacijske solidarnosti u slučaju kada je umirovljenik štedio i u drugom stupu. Podsjetimo, Ministarstvo je svojedobno najavilo tu izmjenu kako bi se ublažila činjenica da su mirovine novih umirovljenika iz oba stupa danas manje nego što bi bile da su ostali samo u sustavu generacijske solidarnosti. Taj bi problem trebao doći na dnevni red nakon cjelovite i sveobuhvatne analize sustava mirovinskog osiguranja koja će se provesti do kraja ove godine, a u okviru aktivnosti međuresorne radne skupine, kažu naši sugovornici.
Za pet godina ranijeg umirovljenja oko 500 kuna manje
U Hrvatskoj stranci umirovljenika izračunali su što uvođenje viših penala za prijevremeno umirovljenje konkretno znači na primjeru umirovljenika (muškarca i žene) koji su cijeli radni vijek imali plaću na razini državnog prosjeka i odradili su 40 godina staža. Muškarac koji s takvim uvjetima ide u starosnu mirovinu na temelju punih uvjeta (dakle sa 65 godina), imao bi pravo na približno 2334 kune mirovine. Sa sadašnjim umanjenjem od devet posto za pet godina ranijeg umirovljenja mirovina bi iznosila 2042 kune, a nakon što se uvede umanjenje od 20,4 posto ona će iznositi 1859 kuna. Za žene je računica još nepovoljnija. Starosna mirovina na temelju punih uvjeta (doduše, uz pretpostavku pet godina ranijeg odlaska u mirovinu u odnosu na muškarce, ne i nakon predviđenog izjednačenja) iznosila bi 2042 kune, prijevremena s devet posto umanjenja bi bila 1751 kunu, a ona s 20,4 posto umanjenja 1593 kunu. Kad je riječ o izjednačavanju dobne granice za umirovljenje žena i muškaraca, žene bi naposljetku, kad je riječ o mirovini, mogle biti na dobitku. Statistika, naime, pokazuje da su žene 2008. godine u prosjeku primale oko 12 posto manju bruto plaću od muškaraca, dok je prosječna 'ženska' mirovina čak 23 posto manja od prosječne mirovine koju primaju muškarci! Razlog tomu je činjenica da žene pravo na mirovinu sada stječu pet godina ranije, pa bi im pet godina duljeg staža donijelo višu mirovinu.
Šaravanja: Ljudi s iskustvom mogu pridonijeti radnom procesu
»Nisam poslodavac, no vjerujem da je poenta kod odluke hoće li poslodavac zadržati ili zaposliti radnika u produktivnosti i u njegovoj efikasnosti, a ne u godinama, a ljudi s iskustvom svakako mogu pridonijeti radnom procesu«, kaže Goran Šaravanja, glavni ekonomist Zagrebačke banke. Stručnjaci će, dodaje, morati raspraviti i to pitanje, no to nije jedini preduvjet da bi se riješilo financiranje mirovinskog sustava - to je, na primjer, i činjenica da imamo jednu od najnižih stopa aktivnosti stanovništva u Europi.
EU otvara raspravu o povećanju dobne granice na 70 godina
Europska komisija namjerava predložiti da se dobna granica za mirovinu u zemljama članicama EU-a polako podiže, i to prema 70. godini života, kako u prosjeku građani ne bi proveli više od trećine odraslog života u mirovini. Procjene idu za tim da će se životni vijek Europljana do 2060. produljiti za prosječno sedam godina, što bi značilo da radni vijek treba produljiti za četiri godine i osam mjeseci u odnosu na sadašnje dobne granice, koja je u većini zemalja 65 godina. Što o tome (u prosjeku) misle hrvatski poslodavci, nije teško pretpostaviti, uzme li se u obzir da je jedan od zahtjeva koje najčešće ponavljaju onaj da se 'olakša' otpuštanje radnika te da su stariji radnici, i to već nakon 45. godine, češće na listi otkaza kada se rješava višak i rjeđe na listi onih koji uspijevaju pronaći posao. Ponešto o tome govore i brojke. Naime, prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), krajem 1989., imali smo 144.810 nezaposlenih. Među njima je bilo 8300 osoba starijih od 45 godina ili oko 5,8 posto ukupnog broja nezaposlenih. Krajem 1999., na evidenciji je 341.730 nezaposlenih i 65.812 starijih od 45 godina, odnosno približno 19 posto od ukupnog broja nezaposlenih. Njihov udio danas je još i veći.
|
|
|
|
|